Rat, nasilje i progon doveli do najveće zabilježene razina prisilnog raseljavanja

Prema izvješću kojeg je danas objavio UNHCR, UN-ova Agencija za izbjeglice, u 2016. godini, prisilna raseljavanja zbog rata, nasilja i progona u cijelom svijetu dosegnula su najvišu ikad zabilježenu razinu.

Sirijska siročad, Mohammed Adlani (lijevo) koji ima osam godina i jedanaestogodišnji Mohammed Chami idu autobusom u školu u Homsu. Obojica su izgubili roditelje tijekom sukoba. © UNHCR/Andrew McConnell

20 Jun 2017

UNHCR-ovo novo izvješće Svjetski trendovi, koje predstavlja glavni godišnji pregled stanja raseljenosti, navodi kako je do kraja 2016. godine u čitavom svijetu bilo 65,6 milijuna prisilno raseljenih osoba – otprilike 300.000 više nego prethodne godine. Ovaj zbroj predstavlja ogromnu brojku osoba u svijetu koje trebaju zaštitu.

Brojka od 65,6 milijuna osoba sastoji se od tri važna dijela. Prvi dio odnosi se na broj izbjeglica, odnosno na 22,5 milijuna osoba, što je najveći ikada dosada zabilježeni broj. Od tog broja, UNHCR je odgovoran za 17,2 milijuna osoba, dok ostatak čine palestinske izbjeglice o kojima brigu vodi naša sestrinska organizacija UNRWA. Sirija je i dalje zemlja iz koje dolazi najviše izbjeglica u svijetu (5,5 milijuna osoba), no u 2016. godini, najveći novi val izbjeglica stigao je iz Južnog Sudana gdje je katastrofalan prekid mirovnih pokušaja u srpnju te godine doprinio izljevu od 739.900 izbjeglica do kraja godine (ukupno 1,87 milijuna osoba do danas).

Drugi dio odnosi se na osobe raseljene unutar vlastite države, čiji je broj na kraju 2016. godine iznosio 40,3 milijuna osoba, u odnosu na 40,8 milijuna osoba godinu ranije. Raseljavanja u Siriji i Iraku te još uvijek znatna raseljavanja u Kolumbiji, najveće su situacije unutarnjeg raseljavanja, no pitanje unutarnjeg raseljavanja svjetski je problem te čini gotovo dvije trećine ukupnog broja prisilno raseljenih osoba u svijetu.

Treći dio čine tražitelji azila, osobe koje su pobjegle iz svoje države i traže međunarodnu zaštitu kao izbjeglice. Do kraja 2016. godine, broj tražitelja azila u svijetu iznosio je  2,8 milijuna osoba.

Interno raseljeni Iračani pronašli su sigurnost u Qayyarah-u. © UNHCR/Diana Diaz

 

Neizmjerna cijena ratova i progona u svijetu mjeri se ljudima: 65,6 milijuna osoba znači da je danas u prosjeku jedna od svakih 113 osoba u svijetu raseljena – to je populacija veća od britanske koja je 21. najmnoljudnije zemlja svijeta.

„Po svim mjerilima, ovo je neprihvatljiv broj i on govori glasnije no ikad o potrebi za solidarnošću i zajedničkim ciljem kako bi spriječili i riješili krize te zajedno osigurali da izbjeglice, unutarnje raseljene osobe i tražitelji azila u svijetu dobiju odgovarajuću zaštitu i skrb dok se traže rješenja,“ rekao je UN-ov Visoki povjerenik za izbjeglice Filippo Grandi.

„Moramo se više potruditi zbog ovih ljudi. Svijet pun sukoba treba odlučnost i hrabrost, a ne strah.“

 

Glavni je zaključak Svjetskih trendova da je stopa novih raseljavanja i dalje na vrlo visokoj razini. Od ukupno 10,3 milijuna novih osoba koje su raseljene u 2016. godini, gotovo dvije trećine (6,9 milijuna) čine osobe u bijegu unutar svoje vlastite države. To znači da je jedna osoba raseljena svake 3 sekunde – manje no što je potrebno da se pročita ova rečenica.

Istovremeno, povratak izbjeglica i unutarnje raseljenih osoba njihovim domovima, u kombinaciji s drugim rješenjima poput preseljenja u treće zemlje, značio je da je nekima 2016. godina donijela izglede za poboljšanje situacije. Otprilike 37 zemalja zajedno je prihvatilo 189.300 izbjeglica u programu preseljenja. Oko pola milijuna drugih izbjeglica moglo se vratiti u svoje države, a oko 6,5 milijuna unutarnje raseljenih osoba vratilo se na područja odakle potječu – iako su okolnosti u koje su se mnogi vratili daleko od idealnih, te su njihovi izgledi i dalje neizvjesni.

Prema podacima s kraja 2016. godine, u cijelom svijetu, najviše izbjeglica – njih 84 posto – nalazilo se u državama s niskim ili srednjim primanjima, od čega se jedna od tri osobe (4,9 milijuna osoba) nalazila u nekoj od najmanje razvijenih zemalja svijeta. Ova ogromna neravnoteža odražava nekoliko problema, uključujući daljnji nedostatak međunarodnog dogovora o pitanju prihvata izbjeglica, te blizinu mnogih siromašnih zemalja regijama u kojima se događaju sukobi.  Govori i o potrebi država i zajednica koje pružaju podršku izbjeglicama i drugim raseljenim osobama za snažnom materijalnom potporom i podrškom, čiji nedostatak može stvoriti nestabilnost, imati posljedice za humanitarni rad koji spašava živote, ili dovesti do sekundarnog raseljavanja.

Prema broju stanovništva, Sirija je još uvijek zemlja s najvećim brojem raseljenih osoba u svijetu, s 12 milijuna osoba (gotovo dvije trećine stanovništva) koje su unutarnje raseljene ili su napustile državu kao izbjeglice ili tražitelji azila. Ne računajući dugotrajnu palestinsku izbjegličku situaciju, Afganistanci su i dalje druga najveća populacija izbjeglica (4,7 milijuna osoba), a slijede ih Iračani (4,2 milijuna osoba), te državljani Južnog Sudana (u kojem se odvija situacija raseljavanja s najbržim rastom u svijetu, s 3,3 milijuna osoba koje su pobjegle iz svoga doma do kraja 2016. godine).

Dva mladića iz Južnog Sudana došli su u prihvatilište u Ugandi. © UNHCR/Isaac Kasamani

 

Djeca, koja čine polovicu izbjeglica u svijetu, i dalje nose nerazmjeran teret patnje, većinom zbog njihove povećane ranjivosti. Strašna je činjenica što je zaprimljeno 75.000 zahtjeva za azil djece koja putuju bez pratnje ili odvojena od svojih roditelja. Prema izvješću, vjerojatno je da ovaj broj čak podcjenjuje stvarno stanje.

UNHCR je krajem 2016. godine također procijenio da postoji barem 10 milijuna osoba koje nemaju državljanstvo ili su u opasnosti da postanu apatridi. Međutim, podaci kojima raspolažu vlade i koji su proslijeđeni UNHCR-u procjenjuju da postoji 3,2 milijuna osoba bez državljanstva u 74 države.

Izvještaj Svjetski trendovi statistička je procjena prisilnog raseljavanja, te kao takav, nije zabilježio niz ključnih zbivanja koja su se dogodila u svijetu izbjeglica tijekom 2016. godine. To uključuje povećano politiziranje pitanja azila u mnogim državama, te sve veća ograničenja na pristup zaštiti u nekim regijama, no obuhvaća i pozitivna zbivanja poput povijesnih sastanaka na temu izbjeglica i migranata u rujnu 2016. godine, važne Deklaracije iz New Yorka koja je donesena nakon toga, novog pristupa koji uključuje cijelo društvo u upravljanje situacijama raseljavanja, a koji je uveden u sklopu Sveobuhvatnog okvira za pomoć izbjeglicama, te ogromne nepresušne velikodušnosti država domaćina i vlada donatora prema izbjeglicama i ostalim raseljenim osobama.

UNHCR, UN-ova Agencija za izbjeglice, jednom godišnje objavljuje izvješće Svjetski trendovi koji se temelji na njezinim vlastitim podacima, podacima koje dobiva od svog partnera, Centra za praćenje unutarnje raseljenosti, te podacima koje prima od Vlada.