Baw Meh sanja o boljoj budućnosti za svoje unuke.
Pobjegla je od nasilja u Mianmaru.
Baw Meh, 77 godina: “Udala sam se vrlo mlada. Moji su roditelji dogovorili brak. Nikada se nismo vidjeli prije vjenčanja. On je rekao, vrlo si vitka, a ja sam rekla, ti si zgodan i muževan. Smijali smo se, no nakon tih prvih riječi, bilo nam je neugodno hodati jedno uz drugo.
Proživjeli smo i dobra vremena i teška vremena. Kada se sukob proširio do našeg sela, bili smo prisiljeni odseliti se. Vojnici su spalili sve te smo izgubili svu našu imovinu. Mnogi od nas prelazili su planine i rijeke. Mi smo uzeli košaru u kojoj smo ponijeli lonac, sjekiru, drveni ugljen i 30 šalica riže. Nosila sam djecu i bježala. Djeca su odrastala u bijegu i postala odrasli ljudi u izbjegličkom kampu u Tajlandu.”
“Morali smo pobjeći odmah nakon što sam rodila najmlađu kćer. Htjela sam da ide u školu kad je bila mala te da bude obrazovana, ali to nije bilo moguće. Sada živim s njom i mojim unucima koji pohađaju školu u izbjegličkom kampu. To me čini sretnom. Nadam se da će se nastaviti školovati jer želim da budu obrazovani. Želim da budu poput tebe (kaže obraćajući se osoblju UNHCR-a).
Mislili smo da ćemo se vratiti u naše selo ubrzo nakon odlaska, ali nismo mogli. U ovom smo kampu već otprilike 20 godina.”
Baw Meh voli pjevati tradicionalne karenijske pjesme dok navečer kuha za svoju obitelji. Također voli pričati o svom suprugu koji je preminuo prošle godine, prije no što mu se mogao ostvariti san o povratku kući. Mnogo njezine djece i unučadi preseljeno je u treće zemlje. Jedan od njezinih unuka rekao joj je prije odlaska, „Brinut ću se za tebe iz Amerike, a jednog dana vratit ću se da te vidim.” Baw Meh je odbila otići. Radije ostaje pokraj svog supruga koji je pokopan u zapadnom dijelu kampa jer taj je dio bliže njihovom selu u Mianmaru, koje se nalazi preko granice, malo izvan dosega.
Baw Meh, koja sada ima 77 godina, pobjegla je iz mianmarske države Kayah 1996. godine. Osamnaest godina poslije, tri generacije njezine karenijske obitelji još živi u izbjegličkom kampu Ban Mai Nai Soi u Sjevernom Tajlandu. Karenijske izbjeglice iz Mianmara u Tajlandu jedna su od najdugotrajnijih izbjegličkih situacija u svijetu.
Pokažite solidarnost s izbjeglicma poput Baw Meh i danas potpišite peticiju #UzIzbjeglice (#WithRefugees) .
Sviđa li vam se Baw Mehina priča? Podijelite je s prijateljima!
Tajland nije pristupio Konvenciji o statusu izbjeglica iz 1951. niti Protokolu iz 1967. g. i nema uspostavljen formalni nacionalni sustav azila. Tajlandska vlada trenutno pruža utočište izbjeglicama iz Mijanmara u devet privremenih smještajnih jedinica uz granicu.
Izbjeglice iz Mijanmara, većinom Kayin i Kayah podrijetla pobjegli su pred oružanim sukobom i posljednjih tridesetak godina utočište pronašli u Tajlandu u privremenom smještaju kojim upravlja vlada. Karenni izbjeglice preživjeli su jednu od najdužih izbjegličkih kriza u svijetu.
More stories
Carmen je pobjegla od nasilja u Kolumbiji.
Nada se da će inspirirati druge žene svojim radom.
Mojtaba je pobjegao od talibana.
Mojtaba sanja o pronalasku lijeka za rak.
Solaf je preživjela rat u Siriji.
Ona voli sport i sanja o životu u Americi.