Izbjeglice

Konvencija iz 1951. o statusu izbjeglica određuje da je izbjeglica netko tko se "zbog osnovanog straha od progona temeljem svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, nalazi izvan zemlje svoje nacionalnosti, a ne može, ili se zbog takvog straha ne želi, staviti pod zaštitu te zemlje."

Republika Hrvatska iz povijesnih razloga pruža zaštitu dvama različitim skupinama izbjeglica. Onima određenima u Konvenciji iz 1951. koje su dobile status izbjeglica prema sustavu azila i osobama koje su primile zaštitu prema nacionalnom zakonodavstvu.

UNHCR podržava državna tijela i relevantne nevladine udruge kako bi se ojačali nacionalni kapaciteti integracije osoba koje su dobile azil u zemlji te kako bi se podržala nadležna tijela u pronalaženju trajnih rješenja za osobe raseljene tijekom regionalnih sukoba u devedesetima te koje i dalje obitavaju u prihvatnim centrima u Hrvatskoj ili su privatno smještene, ali nemaju stambeno ili bilo koje drugo održivo rješenje.

Izbjeglice iz Bosne i Hercegovine

Tijekom sukoba devedesetih godina, Hrvatska je registrirala više od 400,000 izbjeglica iz Bosne i Hercegovine. Gotovo sve od tih osoba su se vratile ili pronašle neko drugo trajno rješenje. Procjenjuje se da je 120,000 izbjeglica hrvatskog porijekla iz BiH dobilo hrvatsko državljanstvo. Rješenja su u postupku provedbe za preostalih 615 izbjeglica pod privremenom zaštitom. Legalizacija privremenog boravka pod povoljnijim uvjetima (kao što je predviđeno Zakonom o strancima) provodi se uz manje zastoje, ali legalizacija prebivališta i državljanstva još uvijek predstavlja izazov. Hrvatska je u Regionalni program stambenog zbrinjavanja uključila troškove stanovanja za sve izbjeglice koje se žele lokalno integrirati u Hrvatskoj (549 kućanstava).

___________________

Refugees

The 1951 Convention on the Status of Refugees identifies a refugee as someone who "owing to a well-founded fear of being persecuted for reasons of race, religion, nationality, membership of a particular social group or political opinion, is outside the country of his nationality, and is unable to, or owing to such fear, is unwilling to avail himself of the protection of that country."

The Republic of Croatia, due to historical reasons, offers protection to two distinct groups of refugees. Those identified by the 1951 Convention and provided refugee status through the asylum system procedures and those refugees provided protection under national legislation.

The UNHCR supports the Government and relevant NGO's to strengthen the national integration capacities for those people granted asylum in the country and support the competent authorities to find durable solutions for those displaced during the regional conflicts in the nineties still dwelling in reception centres in Croatia or privately accommodated but without housing or other sustainable solution.

Refugees from Bosnia and Herzegovina

During the conflict in the 90s, Croatia registered more than 400,000 refugees from Bosnia and Herzegovina. Almost all of these persons have returned or found other durable solutions. It is estimated that 120,000 BiH refugees of Croat ethnicity have acquired Croatian citizenship. For the remaining 615 refugees under temporary protection, solutions are being implemented. Legalization of temporary residence under favourable conditions (as regulated by the Law on Foreigners) is being implemented with minor setbacks, but legalization of permanent residence and citizenship is still a challenge. Croatia included cost of housing for all refugees wishing to locally integrate in Croatia (549 households) in the Regional Housing Programme.