Život Krste Ožegovića bio je težak od samog početka. Rođen je 1935. u selu Biočić u općini Drniš te je od najranije dobi morao raditi kako bi spojio kraj s krajem. Tijekom svog života morao je nekoliko puta promijeniti zanimanje. Najduži i najteži posao imao je u drniškom rudniku Siverić, nakon čega je 29 godina radio za željezničku tvrtku u gradu Kninu.

Oženjen za Milicu (1937.) i ponosni otac tri sina - Gorana (1960.), Tode (1966.) i Nebojše (1968.) - Krste je od 1980. koristio stan u društvenom vlasništvu (bio je nositelj stanarskog prava) u Kninu. Po izbijanju rata u Hrvatskoj 1991., obitelj se, uz izuzetak Gorana koji je napustio kućanstvo kako bi otišao živjeti sa svojom ženom i dvoje djece, nalazila u Kninu. Tijekom operacije Oluja 1995. obitelj Ožegović je pobjegla iz Hrvatske i našla utočište u kolektivnom centru u Paliću u Srbiji.

Živjeli su u Paliću u staroj montažnoj kući. Nakon zatvaranja centra 2004. Ožegovićima nije ponuđen nikakav zamjenski smještaj, već samo mala kratkoročna potpora za pokriće troškova stanarine. U međuvremenu se Goran sa svojom obitelji preselio u Sjedinjene Američke Države gdje još uvijek živi. S obzirom da u Srbiji nisu mogli pronaći stambeno rješenje, obitelj se 2004. odlučila za dobrovoljni povratak u Hrvatsku. Tijekom svog boravka u zapuštenom stanu rođaka u Kninu, podnijeli su zahtjev za obnovu kuće u Biočiću. Budući da je bio nekadašnji nositelj stanarskog prava s predratnim prebivalištem u Kninu, zahtjev za obnovu gospodina Ožegovića je odbijen.

Unatoč činjenici da su imali pravo na stambeno zbrinjavanje u Kninu, obitelj je tada aplicirala za program stambenog zbrinjavanja i 2008. dobila pozitivnu odluku za obnovu kuće u Biočiću.

Međutim, zbog starih se zemljišnih knjiga zakompliciralo pitanje vlasništva kuće, što je problem s kojim se u Hrvatskoj suočavaju mnogi povratnici, kao što su i visoki troškovi sudskih pristojbi i pravna pomoć, potrebni da bi se regulirao vlasnički status. Obitelj je ponovno 2009. podnijela zahtjev za stambeno zbrinjavanje i dobila pozitivnu odluku za najam stana u državnom vlasništvu u Kninu. Međutim, stan je tada bio zauzet, a vlasti nisu bile u mogućnosti iseliti stanara.

Obitelj Ožegović živi od Krstine mirovine (manje od 400 američkih dolara) i Todine socijalne pomoći (oko 100 američkih dolara). Zbog neriješenog pitanja mirovinskih prava hrvatskih Srba izbjeglih u razdoblju 1991.-95., Milica nije stekla uvjete za mirovinu u Hrvatskoj (najmanje 15 godina rada). Nebojša, najmlađi sin Ožegovićevih, je sa svojom obitelji još uvijek u Srbiji, nadajući se povratku u Hrvatsku jednom kad njegovi roditelji i brat pronađu rješenje obiteljske stambene situacije.

Danas je prezime Ožegović na listi prioriteta za stambeno zbrinjavanje u Kninu. U okviru drugog vala projektnih prijedloga koji će se provoditi putem Regionalnog programa stambenog zbrinjavanja, hrvatske su vlasti izrazile namjeru izgradnje dvije stambene zgrade u Kninu. Krste i njegova obitelj se raduju novom stanu koji će konačno moći zvati svojim domom.

FOTO I TEKST: UNHCR/Z.Franković

Krste Ozegovic's life was hard from the very beginning. Born in the Biocic village in the Drnis municipality in 1935, he had to work from the earliest age to make ends meet. During his lifetime, he had to change occupation several times. The longest and hardest job was in the Drnis' Siverić mines, after which he was employed by the railroad company in the town of Knin for 29 years.

Married to Milica (1937) and proud father to three sons, Goran (1960), Tode (1966) and Nebojsa (1968), Krste was a beneficiary of a socially owned flat (Occupancy/Tenancy Right Holder) in Knin since the 1980s. The outbreak of war in Croatia in 1991 found the family,
with the exception of Goran who had left the household with his wife and two-children, living in Knin. During the 1995 Operation Storm, the Ozegovic family fled Croatia and found refuge in a Collective Center in Palic, Serbia.

They lived in Palic, in an old prefabricated house. After the closure of the Center in 2004, the Ozegovics were not offered any alternative accommodation but only a small short-term subsidy to cover rent. Meanwhile, Goran and his family were relocated to the United States, where they still live. Not able to find a housing solution in Serbia, the family finally decided for a voluntary return to Croatia in 2004 and, while staying with a relative in Knin in a derelict flat, they applied for reconstruction of Krste's house in Biocic. Being a former Occupancy/Tenancy Right Holder with pre-war residence in Knin, Mr Ozegovic's application for reconstruction was rejected.

In spite of the fact that they were entitled to housing care in Knin, the family then applied for the Housing Care Programme and received a positive decision in 2008 for the reconstruction of the house in Biocic.

However, the issue of the ownership on the house turned complicated due to outdated Land Registers, which is a problem many returnees face in Croatia, and high costs of legal fees and assistance necessary to regulate the ownership status. In 2009, the family applied for housing care again and received positive decision over renting a state-owned flat in Knin. However, the flat was occupied at the time and the authorities were not able to evict the current inhabitant.

The Ozegovic family lives of Krsto's pension (less than 400 USD) and Tode's welfare support (approx. 100 USD). Due to unresolved issue of pension entitlements of Croatian Serb refugees during 1991-95, Milica fell short of full pension eligibility in Croatia (min. 15 years). The Ozegovics' youngest son Nebojša and his family are still in Serbia, hoping to return to Croatia once his parents and brother have found a solution for their housing needs.

Today, the Ozegovic family name is on the priority list for housing care in Knin. As a part of the 2nd wave of project proposals to be implemented through Regional Housing Programme, Croatian authorities expressed intention to build two apartment buildings in Knin. Krste and hisfamily are looking forward to a brand new flat they can finally call home.

PHOTO and STORY: UNHCR/Z.Franković