S 5,000 stanovnika od kojih 71 posto pripada srpskoj nacionalnoj manjini, Dvor na Uni predstavlja izoliranu graničnu (granica s Bosnom i Hercegovinom) općinu u Hrvatskoj. Nekoć uspješno naselje zbog svoje prometne i poljoprivredne industrije, Dvor je danas ratom pogođeno i slabo naseljeno područje, jedno od takvih najvećih u zemlji. Nekoliko stambenih zgrada u samom centru grada podsjeća na njegove slavne dane, iako je većina tih zgrada u vrlo lošem stanju. Ipak, neke zgrade izgledaju novo i obnovljeno uglavnom zahvaljujući državnom programu stambenog zbrinjavanja koji je bio vrlo aktivan tijekom završne etape hrvatskog pristupanja Europskoj uniji. Međutim, par zgrada, koje su vjerojatno bile u puno boljem stanju prije nekoliko godina, danas izgleda zapušteno.

Nada Bašić (78) živi u jednoj takvoj zgradi. Prije sukoba iz devedesetih, Nada i njezin pokojni suprug živjeli su u Dvoru u stanu u društvenom vlasništvu. Nada je bila domaćica, dok je suprug radio na željezničkim prugama. Njihov život nije se puno razlikovao od života drugih u Dvoru dok 1995. nisu zatražili utočište u susjednoj Bosni i Hercegovini. Život u izbjeglištvu ih je razdvojio i prekinuo obiteljske veze. Nada se 1999. vratila u Hrvatsku i smjestila u privatni smještaj u svoj Dvor na Uni.

Po svom povratku Nada je podnijela zahtjev za stambeno zbrinjavanje koje joj je i dodijeljeno te je 2006. uselila u današnji stan. Uz nešto UNHCR-ove pomoći, imala je koristi i od suprugove mirovine te je počela živjeti mirnim životom, većinom se boreći sa zdravstvenim problemima i ponovno počevši dijeliti sudbinu svojih susjeda u Dvoru, gradu koji postepeno propada.

Stan na petom katu, što i nije tako pogodno za Nadu s obzirom na njeno zdravstveno stanje, počeo je propuštati vodu. Šteta se prvo pojavila u obliku male pljesnive mrlje, ali danas se već proširila po cijeloj površini poda i zidova. Dimnjak se raspada, električne instalacije su ugrožene, a dijelovi kupaonice i kuhinjesu izvan funkcije. Zajedničko stubište je također puno pukotina te su hodnici izloženi kiši, a zimi snijegu.

"Prije nekoliko sam godina vlastima prijavila štetu, ali nitko je nije došao popraviti. Sada je prekasno, sve se raspada", kaže Nada. "Prije dvije godine obećano mi je novo stambeno rješenje. Čak sam otišla pogledati novi stan i usmeno potvrdila da ću u njega useliti. Ali od tada se ništa nije dogodilo! Nitko ne dolazi popraviti stan u kojem trenutno živim, a nisam dobila nikakav zamjenski smještaj. Nikakve papire, odluke, ništa. Stara sam i bolesna, a takav je i moj stan i čini mi se da ćemo umrijeti zajedno", priča Nada svoju priču.

Državni program stambenog zbrinjavanja također pronalazi stambena rješenja za bivše nositelje stanarskog prava dodjelom stanova i sklapanjem ugovora s korisnicima prema kojima su oni zaštićeni najmoprimci koji plaćaju samo simboličnu najamninu. Država ostaje vlasnik zgrade sa svim dužnostima i odgovornostima, uključujući odgovornost za održavanje dodijeljenih stanova i sudjelovanje u održavanju objekata. U sklopu programa država korisnicima treba osigurati adekvatno stambeno rješenje. Krajnje je vrijeme da gđa Bašić počne živjeti u prikladnom, prvenstveno suhom stanu koji odgovara njezinoj dobi i zdravstvenom stanju te će UNHCR nastaviti tragati za rješenjem u najboljem interesu ovog, u svakom drugom pogledu, održivog povratka.

FOTO i TEKST: UNHCR/D.Klasnić

At 5.000 inhabitants, out of which 71% of Serb ethnic minority, Dvor na Uni is an isolated border (with Bosnia and Herzegovina) municipality in Croatia. Once a thriving settlement due to its transport and agricultural industries today Dvor is a war stricken scarcely populated area, one of the largest in the country. The very centre of the town recalls some of its glory days with several apartment buildings, most in a state of bad repair. Truth be said, some buildings look new and refurbished mostly thanks to the government's housing care programme that was very active during the final leg of Croatia's EU accession. Nevertheless, some buildings, which probably were in much better condition some years ago, today look uncared for.

Nada Basic (78) lives in such a building. Before the conflict in the nineties, Nada and her late husband lived in Dvor in a socially owned flat. Nada was a housewife while her husband worked on the railroads. Their life was not much different to anyone's in Dvor until they sought refuge in the neighbouring Bosnia and Herzegovina in 1995. Life in refuge took them their own ways and broken family ties. Nada returned to Croatia in 1999 and abided in private accommodation in her Dvor na Uni.

Upon return Nada applied for housing care and was allocated and moved into the present housing unit in 2006. With some UNHCR assistance she also benefited of her, then late, husband's pension and started living a quiet life mostly struggling with health issues and generally sharing again the fate of her neighbours in the slowly degrading town of Dvor.

The 5th floor apartment, not so suitable to Nada due to her health condition, started to leak water. It began as a small mouldy patch but today it spread on the entire floor surface and walls. The chimney is falling apart, electrical wiring is threatened and parts of the bathroom and kitchen are in disuse. Communal stairways are also subject to cracks and rain and winter snow have free access into the building's corridors.

"Years ago I reported the damage to the authorities and no one came to repair it. Now its tool late, everything is falling apart", says Nada. "Two years ago I was promised a new housing solution. I even went to see the new flat and verbally accepted to move in. Nothing happened since! No one comes to repair the flat I currently live in and I have not received any alternative housing. No paperwork, not decisions, nothing. I am old and sick, so is my flat, it seems to me we will die together", Nada tells her story.

The government's housing programme also provides housing solutions to former occupancy/tenancy right holders by allocating flats and entering into a contractual agreement with beneficiaries as protected tenants paying only a symbolic rent. The government remains owner of the building with all duties and responsibilities attached including the responsibility to maintain the allocated flats and participate in building maintenance. Under the programme, the government is also to provide adequate housing to beneficiaries. It is high time Ms Basic lived in a decent and dry environment appropriate to her age and health condition and UNHCR will continue to pursue for the solution in the best interest of this otherwise sustainable return.

PHOTO and STORY: UNHCR/D.Klasnić