Prije nego je 1995. zatražio utočište u Srbiji, gospodin Milorad Derikrava (rođen 1951.) bio je knjigovođa za plaće u Nacionalnom parku Plitvička jezera. Prije povratka u Hrvatsku 2005., gospodin Derikrava je 2004. podnio zahtjev u okviru državnog programa stambenog zbrinjavanja.

Kao bivši nositelj stanarskog prava, on sada s nestrpljenjem iščekuje izgradnju stambene zgrade za 29 kućanstava u Korenici, koja predstavlja prvi projekt odobren u travnju 2013. i financiran iz Fonda Regionalnog programa stambenog zbrinjavanja. U međuvremenu gospodin Derikrava živi u kući svog rođaka u udaljenom zaseoku Oravac koji je, u uvjetima oštre zime i visokog snijega, često nepristupačan.

Sa samo 20 godina radnog staža , ovaj 62-godišnji povratnik nema pravo na mirovinu. Preživljavajući s oko 100 američkih dolara socijalne pomoći mjesečno, gospodin Derikrava skromnom proizvodnjom i prodajom meda ipak uspijeva malo poboljšati svoj prihod.

Povratničkom stanovništvu u Hrvatskoj često je potrebna dodatna socio-ekonomska pomoć. Čvrste obiteljske jedinice i ruralne sredine uspijevaju osigurati ekonomsku održivost, ali za mnoge su najugroženije povratnike socijalna skrb, zdravstvena zaštita i druga socijalna podrška od ključne važnosti.

Napuštanje izoliranog Oravca kako bi pronašao bolje životne, a možda i poslovne, izglede u Korenici, gradu s 3000 stanovnika, gospodinu Derikravi će donijeti pristup pristojnijoj egzistenciji, infrastrukturi i socijalnoj potpori.

Težak period izbjeglištva je za gospodina Derikravu također obilježen nesretnom obiteljskom situacijom. Tijekom vremena provedenog u Srbiji prošao je kroz razvod braka te su njegova bivša supruga i dvoje djece odlučili nastaviti živjeti u zemlji domaćinu. Razdvajanje obitelji čini još jednu, prilično uobičajenu, tragičnu posljedicu života u izbjeglištvu. Povratnička populacija u Hrvatskoj uključuje mnoge starije, roditeljske ili jednočlane obitelji koje su ostavile svoju djecu ili druge članove obitelji u zemljama azila. U tom je smislu življe društveno okruženje jednako bitno za gospodina Derikravu kao što je i stjecanje stambenog prostora koji će napokon moći nazvati svojim domom, nakon gotovo 20 godina izbjeglištva i reintegracije.

Danas se gospodin Derikrava nalazi visoko na popisu 35 potencijalnih korisnika projekta Regionalnog stambenog zbrinjavanja u Korenici. Zagledavši se u zemljište koje će uskoro vrvjeti strojevima i građevinskim radovima, kaže: "Nikome ne bih poželio da postane izbjeglica. Kao što stara izreka kaže da je najveća kletva u životu imati pa onda nemati, tako smo i mi pobjegli samo s onim što smo mogli nositi, a po povratku moramo početi od nule.

FOTO I TEKST: UNHCR/D.Klasnić

Before seeking refuge in Serbia in 1995, Mr. Milorad Derikrava (born in 1951) was a payroll accountant employed in Plitivice Lakes National Park. Before returning to Croatia in 2005, Mr. Derikrava applied for a national housing care programme in 2004.

As a former occupancy/tenancy right holder, he is now eagerly awaiting the construction of an apartment building for 29 households in Korenica, the first RHP-funded project approved in April 2013. Meanwhile, Mr. Derikrava has been living in a relative's house in a remote and in times of harsh winter and high snow often inaccessible hamlet of Oravac.

With only 20 working years, this 62year-old returnee is not entitled to pension benefits. Living on approximately 100 USD of social aid per month, Mr. Derikrava manages to improve his budget with very modest production and sale of honey.

The returnee population in Croatia is often in need of additional socio economic aid. Strong family units and rural communities manage to ensure economic sustainability, but for many most vulnerable returnees welfare, healthcare and other social support are of vital importance.

Leaving the isolation of Oravac for better life, and possibly work, prospects in Korenica, a town with a population of 3,000, will provide Mr. Derikrava with better access to more decent livelihood, infrastructure and social support.

Mr Derikrava's hard time in refuge was also heavily marked by an unfortunate family situation. During the time spent in Serbia, he went through a divorce and his former spouse and two children opted to continue with their lives in the host country. Family separations are yet another, not uncommon, tragic result of a life in displacement. The returnee population in Croatia includes many elderly, parents or single member families leaving their children or other family members in countries of asylum. In that sense, to continue rebuilding his life in a livelier social environment is equally vital for Mr. Derikrava as are the prospects of finding a place he finally can call his home, after almost 20 years of asylum and reintegration.

Today, Mr. Derikrava is high on the list of 35 potential beneficiaries of the RHP project in Korenica. As he looks at the plot of land soon to become busy with machinery and construction works, he says: "I would not wish for anyone to be a refugee. As the old saying goes, the biggest curse in life is to have and then to have not. We left with what belongings we could carry and upon return we start from scratch".

PHOTO and STORY: UNHCR/D.Klasnić