Uloga UNHCR-a u Hrvatskoj tijekom sukoba

Nakon proglašenja nezavisnosti Hrvatske od bivše Socijalističke Republike Jugoslavije u lipnju 1991. izbio je oružani sukob koji je trajao do 1995. Četiri godine sukoba rezultiralo je raseljavanjem gotovo 900,000 hrvatskih građana svih nacionalnosti unutar i izvan zemlje. Secesija Srba u središnjoj i istočnoj Hrvatskoj te u jugoistočnoj regiji Knina ("Republika Srpska Krajina") izazvala je sama po sebi unutarnje raseljavanje više od 550,000 etničkih Hrvata. U isto vrijeme je i do 70,000 etničkih Srba iz ostalih dijelova Hrvatske počelo tražiti utočište u područjima pod srpskom kontrolom. Nakon završetka vojnih operacija u Hrvatskoj 1995. 250,000 etničkih Srba napustilo je zemlju, dok je 130,000 etničkih Hrvata pristiglo u Hrvatsku iz Bosne i Hercegovine.

U travnju 1992. izbio je rat u Bosni i Hercegovini što je rezultiralo golemim raseljavanjem stanovništva. Tijekom sukoba Hrvatska je prihvatila oko 403,000 izbjeglica iz susjedne zemlje. Slijedom toga Predstavništvo UNHCR-a u Hrvatskoj značajno je proširilo svoje aktivnosti s ciljem podrške hrvatskoj vladi u pružanju zaštite i pomoći izbjeglicama i interno raseljenim osobama. UNHCR i glavni državni i međunarodni akteri pružili su humanitarnu pomoć, hranu, sklonište i druge vrste potpore sve većem broju onih kojima je pomoć bila potrebna. Među pružateljima pomoći bili su Ured za prognanike i izbjeglice Republike Hrvatske, Hrvatski Crveni križ, Ured za humanitarnu pomoć Europske komisije te Međunarodni odbor Crvenog križa. Osiguranje prihvata izbjeglica i sprečavanje deportacije (poznato kao non-refoulement tj. zabrana protjerivanja) su oduvijek činili primarne zadaće UNHCR-a pa je tako Agencija unaprijedila svoju suradnju s hrvatskim vlastima kako bi bosansko-hercegovačkim izbjeglicama osigurala sigurnost i zaštitu.

___________________

UNHCR in Croatia during the conflict

Following the declaration of Croatia's independence from the former Socialist Republic of Yugoslavia in June 1991, an armed conflict broke out which was to last until 1995. Four years of conflict resulted in the displacement of almost 900,000 Croatian citizens of all ethnicities inside and outside the country. Serb secession in central and eastern Croatia and in the south-eastern region of Knin ("Republika Srpska Krajina") alone caused an internal displacement of over 550,000 ethnic Croats. At the same time, up to 70,000 ethnic Serbs from other parts of Croatia began to seek refuge in these areas which were under Serb control. Following the 1995 military operations in Croatia, 250,000 ethnic Serbs fled the country, while 130,000 ethnic Croats arrived from Bosnia and Herzegovina.

In April 1992, war erupted in Bosnia and Herzegovina, resulting in huge population displacement. In the course of the conflict, Croatia alone accepted some 403,000 refugees from its neighbouring country. Consequently, UNHCR Croatia significantly broadened its activities in order to support the Croatian Government in providing protection and assistance to refugees and internally displaced persons (IDPs). UNHCR and the main national and international actors provided humanitarian aid, food, shelter and other types of assistance to the ever increasing number of those in need. Amongst those involved were the Croatian Office for Displaced Persons and Refugees (ODPR), the Croatian Red Cross (CRC), the European Commission's Humanitarian Aid Office (ECHO), and the International Committee of the Red Cross (ICRC). Securing the admission of refugees and the prevention of deportation known as non-refoulement has always been among the prime tasks of UNHCR, thus the Agency enhanced its cooperation with the Croatian authorities in order to ensure safety and protection for Bosnian and Herzegovinian refugees.